Silvia Mikica

Serbian

srpske pesme

Anticki zakoni (iz trece zbirke)

Pitaju me
zasto nosim toliki strah,
zasto se uvek stidim,
i zasto mi ljubav oduzima dah?

U meni tece drevna krv,
ja svoju sudbu znam.
Za spas molim Bogove,
u kuci imam hram.

Nemoj Meduzu da pogledas u oci!
U kamen ce te pretvoriti.
Nemoj se Minosu pribliziti!
U lavirint ce te pritvoriti.
Orfeje, ne okreci se da je vidis!
Zauvek ce se u podzemlje vratiti.

U meni tece drevna krv,
ja svoju sudbu znam.
Samo kad se izgubim u tvojim ocima,

Pesma Ahilu (iz trece zbirke)

Tebi je samo bila peta
ali ja sam ranjiva
od glave, do vec gore
spomenutog naziva.

U masti sam Boginja
i imam mitoloske moci,
ali kad se setim zemaljskog zivota,
dugi su mi onda, dani i noci.

Ahile moj, da mi je samo ta peta
i da me od tuge sve ne boli,
ponovo bih bila mitolosko bice,
koje svom snagom sme da voli.
 

Nana je znala

Posveceno mojoj najdrazoj nani koju beskrajno volim...Sanjam njen zagrljaj, osmeh, njene price i njenu neizmernu ljubav, koja je zauvek uz mene. Nikad je nisam zvala 'baba', ili 'bako'. Od prvog dana je bila 'nana'. Ona mi je dala ime MIKICA i nikad me nije zvala drugacije. Poklonila mi je sve sto je u srcu imala. Reci ne mogu da opisu nasu neverovatnu vezu...ali pokusala sam :)

Sa nanom. Nerazdvojne :)

Ljubav iz antickog doba (naslov trece zbirke i prva pesma u toj zbirci :)

Iz anticke Grcke sam u ovo vreme preneta.
Klasicne vrednosti kao dugu, talasastu kosu,
na ledjima nosim.
Vrline drevnog doba, koje vredjaju,
u novom svetu.

Moje ime je Afrodita,
zbog ljubavi za mog Adonisa
ja krvarim, tugujem.
Zivim za onih sest meseci,
kad mi se on iz podzemlja vrati.

Penelopom me zovu,
dok pogrebno ruho
za svekra svog pravim.
Sto sam danju tkala, to nocu param,
sa mojim Odisejem u mislima.

Selena sam
kad duboko uspavljujem

Budjenje (iz druge zbirke)

Ovde je nesto zivelo moj zivot
pilo je iz moje case,
patilo je u isto vreme.
Nista nije bilo moje, sve je bilo nase.

Neko drugi je ziveo moje dane,
nesto je tudu sudbinu ukralo.
Ja se polako budim,
a ono je konacno zaspalo.

Iz mene se nesto iselilo,
patnju je odnelo vreme.
Uzela sam sve sto je moje,
ovde je ostalo lakse breme.

I sad ovde lezim, pod zvezdanim nebom,
gde samo ja postojim.
Jedino moja ruka brise jutarnju rosu,
stojim na nogama svojim.

Ti tiho postojis (iz druge zbirke)

Slusam tvoja tiha pitanja
iz naseg svakodnevnog saputanja...

Ti tiho postojis negde
dalje od granice sluha,
ali glasno i snazno u meni.
Moje srce sad zvucno za dvoje kuca.

Ti si ostao bez glasa.
Tvoje reci su nestale,
ali ovde ne govorim samo ja.
Tu jos neko o svom zivotu prica.

Ti si korake brisao iduci unazad.
Ugazenih tragova vise nema,
ali jos uvek se tvoji prasnjavi otisci vide.

Alhemija (iz druge, srpsko/holandske zbirke)

U prizemlju tvoje podsvesti ceka jedna prica, koja se prikrala.
Prica od hiljade reci i milione slova,
o jednoj dobro sacuvanoj tajni: kako se zlato stvara iz tecnog metala.
Prica puna hrabrosti, nade, ljubavi i snova.

U prizemlju tvoje podsvesti ceka jedna prica ispred zatvorenih vrata,
da otkrije tajne vecne mladosti, da sve sto je potrebno ucini.
Uzaludno cekajuci otkucaje velikog svemirskog sata.
Trece oko gleda, ima dovoljno vremena da tu zelju ispuni.

Nasa knjiga (iz trece zbirke)

Koliko knjiga

ce moci da napisu o nama,

koliko slova, koliko reci

koliko stranica,

nesto ljubavno ili ce to biti drama?

 

Gde se jos kriju

veliki pisci

koji ce sakupiti price te,

gde ce staviti zareze i tacku,

kad nas poslednji put pozdrave?

 

Ne znam koliko slova,

koliko reci,

koliko stranica imamo jos pred nama,

ali ne daj da to postane monolog,

jer ova knjiga bez tebe, ne bi bila napisana.

 

 

 

Lakse je na latinskom (iz trece zbirke)

Na latinskom jeziku,

necu se stideti

 

Jer aeternitas

toliko laganije zvuci,

nego vecnost cela,

u tvojim usima

 

Da od tebe ne zelim samo amicitia,

prijateljstvo,

to cu toliko brzo izgovoriti,

bez sumnje

 

Od tebe hocu jedan basium,

ili sto,

kad poljubac

ne bih smela ni da pomenem

 

Bezbroj puta

cu ti sapnuti te amo,

jer ne moram da precutim,

na tom jeziku

Cuvam tvoje ime (pesma iz trece zbirke "Ljubav iz antickog doba" )

Cuvam tvoje ime 

Kao ime drevnog Boga
u starim knjigama,
ono tvoje,
ne sme da se izgovori.
 
Cutim.
 
I u mislima
pojave
tvojih slova
plasim se.
 
Cutim.
 
Na mom jeziku
nemirno spava tvoje ime,
koje me ispece,
svaki put.
 
Cutim.
 
Nikad
od tvog imena
akrostih necu moci da stvorim.
 
Cutim.
 
Dodiri mojih prstiju